Veliki pozdrav Velikom vremenoplovcu

Ko kaže da mi stara RAJA nemamo nešto posebno, evo imao sam sreću i dar da od 04.01.2010 pa do sinoć, boravim na našem starom, sada okupiranom sportskom aerodromu Butmir. Samo saznanje da ću tamo boraviti, u meni je probudilo sve emocije i sva događanja u toku mojih boravaka i naših letačkih aktivnosti, moram priznati da  sam se osjećao sasvim drugačije, bolje rečeno ko malo dijete u svijetu igračaka.

Stajao sam na poziciji padobranskog kruga (cilja) tamo gdje sam 1972 prekopavao pijesak za što mekši doskok, navirala su sjećanja do suza, šta su nam oteli. Otrgnuli su nam srce, raščerupali ga na najsitnije komadiće i po svijetu razbacali, ali su nam dušu ranjenu ostavili, i gle čuda, mi se opet prkosno sjećamo i sa ponosom, komad po komad naseg srca sastavljamo u mozaik vremenplova kojeg gradimo, jer smo samo tako naučili i tako oduvijek radili.

Tamo su sada neki drugi ljudi koji nemaju takav osjećaj, koji su u drugoj misiji i koji nas nikada neće moći razumjeti, pa čak i kad se posvađamo, potučemo i pomirimo u Škrbinoj kafani na raskršću, sada svjetova i nevidljivih granica slabih crtača (demokratskih političara) - sačuvaj nas bože takvih. Bio sam ponosan i tako se i osjećao dok sam gazio starim stazama i površinama meni dragog sportskog aerodroma, što je sada zagrađen boljikavom žicom, betonskim zidovima i pješčanim bedemima.

Berlinski zid je podavno pao, a ni ovaj neće moći dugo opstati, barem se iskreno nadam. Moraju nam to vratiti, moramo se na toj površini ponovo sastaviti, već je počelo, Rajlovac će se opet k'o nekad početi koristiti, nadam se da ćemo doživjeti i naš Butmir. Sretna okolnost se i meni dogodila 12.01. ove godine, kada sam nakratko prekinuo boravak na Butmiru i otišao u Tuzlu, tj. u Dubrave aerodrom i od ministarstva preuzeli aerodrom Ciljuge kod Živinica. Tako se brzo dagađaju promjene i ponovo se vraćam na Butmir, malo zbunjen i sa bujnom maštom i velikim ciljevima za budućnost u razvoju naših ideja i letačkih snova.

U ovo pismo toliko, više bih volio da me pitaju, a ja da pričam, kako sam se osjećao dok sam doživljavao svoj i Naš sportski aerodrom Butmir.

Svima što nas ima, veliki pozdrav od Muje.

Samo nastavite sa odlicnim poslom, postali ste uzor i o vama se prica i prate vas i  van granica Sarajevskih interesovanja.

.....  (privatno meni) ....

Za sajt sve pohvale. Ja bih rekao da je to naj korisnija ideja u istoriji Aerokluba Sarajevo. Mogu ljudi da se javnu, da nadju jedni druge, da kazu po koju dobru rijec, sto je posebno vazno sada kada smo svi razbacani po svijetu. Mogu i da saznaju sa kime su se druzili.

Gledajuci sajt shvatio sam da nisam znao ni pola stvari o ljudima sa kojima sam proveo toliko godina, a mislio sam da znam sve, a da ne govorimo o starijim clanovima Aerokluba, koje nisam imao prilike ni da sretnem i samo sam nagadjao o njihovom doprinosu. Shvatio sam da nekim ljudima nisam ni posvetio dovoljno paznje koliko su zasluzivali. A koji su to ljudi, necu ti reci, pa makar me ubio. Jedino cu reci da je ovaj sajt uveo mnogo reda u tom pogledu. Cudna stvar, ovaj sajt je kao muzej u koji mozes da udjes i gledas eksponate, i da sam postanes eksponat, koje onda drugi posjetioci-eksponati gledaju, i jos mozes da komuniciras sa tim drugim eksponatima, naravno ako su jos zivi. Raduje me da mnogi ljudi salju priloge sajtu, ne misli se na lovu i nema veze sa taksom - ako budno oko cita ove redove. Pohvalno je da je vecina priloga u odmjereom tonu, korektna, informativna i na vrijeme - kada je vremenski faktor u pitanju. I od sve te informacije, gotovo da nema nista sto bi bilo suvisno, nepotrebno ili neinteresantno. Dobar broj priloga je pun pogodak (to bi Ned koji radi kod mene rekao: Alkar Jure u 'sridu', a onda doda: Alkar Sime u 'cetvrtak'). Vidi se da oni koji salju priloge imaju dobar osjecaj za duh ovog sajta i da se postigla fina sinhronizacija, zaslugom glavnog i odgovornog urednika - 'vase visosti' i posredstvom jake veze zajednickog interesovanja. Otuda svako, ko se ikada bavio vazduhoplovstvom, se na 'nasem' sajtu osjeca okruzen ljudima istim kao sto je i on sam, koji ga razumju i koje on moze razumjeti, a to je sto svima nama fali u svakodnevnom zivotu, gdje se covjek osjeca usamljen i kada je okruzen ljudima. Pitao si da li imamo kakvih fotografija iz aeroklubskih dana. Imamo, i ja cu zamoliti Miru da to sve iskupi, jer albumi su njen resor, a onda cu ja dodati neke komentare, pa cemo se dogovoriti u kojem formatu bi bilo najbolje da se to posalje. Ponekad pozelim da napisem par rijeci o nekom dogadjaju iz tih dobrih starih dana i nadam se da cu jednom u tome uspjeti, ako ikad budem imao malo normalniji zivot.

Puno pozdrava tebi i tvojoj porodici od nas iz Sidneja: Boris, Mira, Marko i Nemanja

Dejane, iskrene čestitke na ličnom i ogromnom entuzijazmu da se od zaborava otrgnu ljudi i događaji jedne uspješne organizacije kao što je to bio AK Sarajevo. Bez pretjerane skromnosti, jedan od najbogatijih i najiskrenijih sajtova u okruženju za ljude koji ne znaju ili dobro znaju šta je to entuzijazam i ljubav za vazduhoplovstvom.

Ovaj sajt je svojevrsna knjiga dostupna svima na kugli zemaljskoj, da se prisjete dragih ličnosti, i živih i onih koji samo fizički nisu među nama, a svi skupa bili smo akteri mnogih vazduhoplovnih događanja.

Iskrena podrška.

Nebojša Nožinić - Pekara

AK Prijedor

Poštovani,

Želim da iskažem zadovoljstvo  i da Vam se zahvalim što ste ovu divnu ideju pretvorili u stvarnost. Mnogi, a pogotovo oni stariji, članovi Aero kluba mogu da evociraju uspomene i prisjete se dobrih starih vremena.

Ja sam bio član padobranske sekcije od '88-'92., te sam ostvario tridesetak skokova iz aviona AN 2 i UTVA 66.

Ostavljam svoje podatke, ukoliko me se neko sjeća i ima potrebu da me kontaktira... izvolite:

Jasmin Osmanović, Sarajevo, Uposlen u Bosanskohercegovačkom auto-moto klubu (BIHAMK), E-mail:  sport@bihamk.ba , Mobitel: 061/212-723

Želio bih da se zahvalim svojim instruktorima: Izi, Gliši i Senadu, te da pozdravim svu našu raju.

Koristim ovu priliku da vas podsjetim na jednog uspješnog padobranca i velikog čovjeka, koji na žalost nije više među živima.

Nijaz Hastor je bio veliki gospodin i drug svima nama. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 2001. godine. Iza njega su ostala dva krasna sina Harun i Karim, koji su uzorni i dragi dječaci.

Ja sam 1996. godine oženio njegovu sestru...  Ova tragedija nas je zatekla i još uvijek ne možemo da vjerujemo da ge nema među nama. 

Pozdrav svoj raji i u Nijazovo ime.

(Šaljem njegove fotose, da ga se prisjetimo.) 

Elem, ja sam batalio letenje jos prije vise od 10 g., ovdje sam par puta letio sa nekim Cesima, ali to vise nije bilo to. Nikola je doktorirao na zmaju, a rece mi njegova zena da je njih par kupilo jedrilicu. Vjerovatno znas da je i on u Vancouveru, bio je i Sasa, Mis je izgleda odselio, Jadranko Zubovic je ovdje, takodjer i Edo i Zlata Berberih, Mirce Radic. Cujem da navrati i Zlatko Hafizovic, iako ga

nisam vidio od Podace prije 5-6g. Gdje je Gordan Vinkovic - Vincek? Ako ga negdje vidis, pozdravi ga - vidim da si sad u Sarajevu.

...

Ja sam prosle godine proveo preko 5 mjeseci u Sarajevu, a ove cu mozda i vise ... i sve vise. Mozda nekad popijemo kahfico?

Srdacan pozdrav,

Zdravo Stoja,

Iskrene cestitke i veliko hvala sto si obnovio uspomenu na drage ljude, druzenje i lijepe trenutke sa nase livade.

....

Pozdrav

Sale

Dejane,

Svaka čast!

Sasvim slučajno sam nabasao na tvoj web site i evo čitam ga već drugi dan… Čini mi se da sam ja bio 10.000 posjetilac, ali ne javaljam se zbog toga.

Da se prvo definišem: Mladen Šašić, rođen  u Sarajevu, završio sve svoje škole tu, počeo raditi u nasem dobrom Energoinvestu, u IEO, u kancelariji sa dvojicom koji su na listi članova AK: Mocom Albaharijem, nemajući pojma o njegovom hobiju, i Ilijom Jankovićem, za kojeg sam znao da se bavi letenjem. U srednju školu sam išao u isti razred sa još jednim sa tvoje liste, Adnanom Imširevićem (jeste u Singapuru, u kontaktu smo!), i on me je odvukao na teoretski dio kursa jedrenja, koji smo skupa završili. Kad je došlo do prakse preko ljeta, ko ima štelu prođe, ko nema ne prođe, tako da je on zahvaljujući Mustafi prošao, a ja eto nisam - te se tu moje ambicije da poletim završe. Ali eto naletih se i ja, kao putnik. Pišem iz Bangkoka gdje sam na službenom putu, a živim u Torontu, a posao mi je poprilično putujući, oko 60-100.000  naletenih milja godišnje.

A evo zašto se javljam: na slici 1.114 jeste Željka Praštalo, išli smo u istu gimnaziju, danas Zoranović, komšinica mi je u Kanadi, ima dva sina, radi u IBM-u.

I još jedan razlog: Učini dobro djelo (malo, u poređenju sa web-siteom koji si napravio) i ako možeš zovni ...  (jedan od članova AK u Londonu) .....  i pokaži mu tvoje remek djelo - taj mu ne prilazi (kompjuteru) baš često…

Pozdrav i jos jednom svaka čast!

P.S. Moja majka je bila član AK Tuzla dok je išla u Višu Pedagošku tamo (59/60 mislim), imala je ako se dobro sjećam knjižice oko 100 skokova u godinu-dvije bavljenja padobranstvom.

....

Nažalost u onim knjigama evidencije članova bile su hiljade imena, koje su bile po periodima složene u kancelariji aerokluba, znači to je sve propalo. Šteta je velika i nenadoknadiva.

Dejane,

Cestitam na ideji i na ulozenoj pozitivnoj energiji.

Srdacan pozdrav,

Postovani Dejane,

Moje ime je Irfan Habibovic i vjerovatno ce te me se sjetiti iz AK Sarajevo kada ste mi jedno vrijeme bili nastavnik jedrilicarstva. Drago mi je da ste napravili ovu stranicu kako bi smo se mogli podsjetiti kako je nekad bilo na aerodromu Butmir. .................... Toliko od mene i primite puno pozdrava i sve pohvale za uspostavljenu web stranicu. Mozda jos samo mali prijedlog ako moze da se napravi i forum za clanove i simpatizere. Pozdrav...    i da se prisjetimo kako je to nekad bilo.

Zelim da Vam